Sibirski vrganj

Gljiva - Sibirski vrganj

GLJIVA SIBIRSKI VRGANJ

latinski naziv - Suillus sibiricus var. helveticus

Šešir: 4-8 cm, smeđe do slamenožute boje s crvenkastosmeđim vlankastim sitnim ljuspama, u mladosti poluloptastog, potom ispupčenog do raširenog oblika. U vlažnom stanju površina šešira je mazava, u suvom stanju je ljepljiva; rub u mlade gljive je zakriljen bijelim ostacima ovoja.

Cjevčice: Pore uglaste, prilično velike, žućkaste, kasnije i crvenkaste, često posute gutacionim kapljicama; cjevčice tamnožute, ulegnuto prirasle do silazne.

Drška: Osnovna boja svijetložuta, na njoj ljepljive smeđecrvenkaste žlijezde u vidu tačaka, oblik valjkast, malo je savijena, na njoj bijeli maljavi prsten, osnova obavijena ružičastim micelarnim končićima.

Meso: Blijedožuto, na mjestu reza malo braonkasto, miris prijatan, podsjeća na miris borove smole, ukus blag.

Spore: 9-12/3,5-4,5 µm, glatke, otisak smeđemaslinaste boje.

Upotrebljivost: Jestiva, ali ugrožena vrsta.

Stanište: Ispod raznih vrsta petoigličastih borova, limbe i vajmutovog bora, od avgusta do oktobra.

Napomena: Raste u oblasti Alpa na visini i iznad 2000 m, te zbog toga nije mnogo poznat. U sjevernoj Rusiji uspijeva glavna vrsta ove gljive S. sibircus. Slična je i tamnija vrsta S. plorans.