Crni vrganj

Gljiva - Crni vrganj

GLJIVA CRNI VRGANJ

latinski naziv - Boletus aereus

Šešir: 15-20 cm, mesnat, jastučast, tamno smeđe, gotovo crne boje, nježno baršunast, u mladosti veoma tvrd, poluloptast, zatim se otvori. 

Cjevčice: Krem boje, zatim žute i na kraju zelene. Pore su u početnu bijele, potpuno zatvorene, zatim se otvaraju i postaju žute i na kraju maslinasto zelene.

Drška: Visoka oko 15 cm, debela, masivna, malo sužena u gornjem dijelu, svijetlo smeđe boje, prekrivena reljefnom mrežicom po čitavoj površini.

Meso: Bijelo, prijatnog mirica i ukusa, podsjeća na orahe, na presjeku ne mijenja boju.

Spore: Vretenaste, 12-16/4-5 µm, otisak smeđomaslinaste boje. 

Upotrebljivost: Jestiv, odličnog kvaliteta.

Stanište: Javlja se od maja do oktobra u toplim, svijetlim listopadnim šumama, na terenima koji su veći dio dana dobro osunčani.

Napomena: Slične su mu ostale vrste vrganja braon šešira koji ne mijenjaju boju na presjeku, sličnog mirisa i ukusa, a koji se međusobno najviše razlikuju po staništu i vremenu plodnošenja. Svi su jestivi, odličnog kvaliteta. Treba voditi računa da se ne pobrka sa otrovnom žučarom (Tilopilus felleus) veoma gorkom, čije cjevčice i pore imaju roze boju, a drška jaku, tamnu mrežicu velikih okaca.