Gljiva žučara

Gljiva - Žučara

GLJIVA ŽUČARA

latinski naziv - Tylopilus fellus

Šešir: 5-12 cm, medenožute boje, više ili manje svijetlosmeđe sa sivim tonovima, kod mlade gljive poluloptastog oblika, potom ispupčen, kasnije raširen. Površina bez sjaja, velurasta, pri vlažnom vremenu blago mazava.

Cjevčice: Pore kod mlade gljive bijele, potom roza do smeđoroza, na pritisak braonkaste, cjevčice istih boja, relativno dugačke, ulegnute prirasle.

Drška: Osim svijetlijeg vrha, iste boje kao i šešir, s više ili manje izraženom smeđožutom mrežicom grubih okaca. Oblik drške valjkast do batinast.

Meso: Bijelo, na mjestu reza gotovo da ne mijenja boju, miris prijatan, a ukus vrlo gorak.

Spore: 11-15/3,5-5 µm, sjajne, otisak rozasmeđe boje.

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Četinarske šume, na krečnjačkom zemljištu, od jula do oktobra.

Napomena: Uprskos gorkom ukusu, roza porama i tamnoj mrežici na dršci, žučara se često pobrka s pravim vrganjem (Boletus edulis). Ako se konzumira u većim količinama, izaziva poremećaje u želucu i crijevima.