Gorki vrganj

Gljiva - Gorki vrganj

GLJIVA GORKI VRGANJ

latinski naziv - Boletus radicans

Šešir: 8-20 cm, blijede sivobjeličaste boje, stari primjerak prljavo-žutobraonkast, mjesta pritiska najprije blago plavozelene, kasnije braonkaste boje; kod mlade gljive šešir je poluloptastog oblika, potom ispupčen, još kasnije zaravnjen, uglavnom malo neravnomjerno udubljen.

Cjevčice: Pore limunžute do zlatnožute, kasnije maslinaste boje, i pri najblažem dodiru odmah poprimaju prljavoplavu boju; cjevčice istobojne, poplave, gotovo slobodne. 

Drška: Kod mlade gljive svjetložuta sa žućkastom mrežicom, kod starog primjerka boja prelazi u braonkastožutu, ponekad - većinom u sredini - blago crveno zonirana, na pritisak poplavi; kod mlade gljive obkik je gomoljast, zatim trbušast, jos kasnije batinast. 

Meso: Bjeličasto do svijetložuto, na mjestu reza odmah poplavi, kasnije ponovo izblijedi. Miris kiselast, ukus karakteristično gorak.

Spore: 9-16/4-6 µm, otisak maslinastosmeđe boje.

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Zemljište bogato krečom u listopadnoj šumi, uglavnom ispod bukve, od jula do septembra. 

Napomena: Slična gljiva je lijeponogi vrganj (B.calopus) koji se razlikuje po crvenoj dršci, po mesu koje manje poplavi i po staništu.