Pravi vrganj

Gljiva - Pravi vrganj

GLJIVA PRAVI VRGANJ

latinski naziv - Boletus edulis

Šešir: 6-20 cm, kod mlade gljive bjeličaste, zatim svijetle do tamne braon boje bez crvenih tonova, najprije je poluloptastog oblika, zatim ispupčen, a u starosti jastučasto raširen. Površina mu je glatka, ali često i naborana; u vlažnom stanju je blago mazava. 

Cjevčice: Pore kod mlade gljive su bjeličaste, zatim žute do maslimastozelene, cjevčice iste boje, lako se odvajaju od šešira, ulegnuto su prirasle. 

Drška: Bijela do svijetlobraonkasta, u gornjem dijelu s jasno izraženom bijelom mrežom sitnih okaca, kod mlade gljive trbušastog, zatim batinastog, a u starosti mahom valjkastog oblika. 

Meso: Kod mlade gljive bijelo i čvrsto, kod stare ispod kožice šešira braonkasto i sunđerasto. Miris prijatan, ukus podsjeća na ukus oraha.

Spore: 14-17/4,5-5,5 µm, otisak maslinastosmeđe boje.

Upotrebljivost: Izvrsna jestiva gljiva.

Stanište: Četinarske i listopadne šume, na čistinama i uz ivicu šume, od jula do novembra.

Napomena: Sasvim mlade jedinke, često su drškom duboko usađene u zemlju tako da se vidi samo braonkasti šešir. Odrasli primjerci se prepoznaju po žutim do maslinastozelenim porama i po tome što imaju vidljivu dršku. Ima još vrsta "pravih" vrganja kojima su zajednički manje ili više izražena mreža na dršci i meso koje ne mijenja boju: borov ili crveni vrganj (B. pinophils) sa crvenosmeđim šeširom i drškom iste boje, zatim proljetni vrganj (B. reticulatus) sa velurastom, uglavnom ljuspasto popucalom kožicom šešira i jasno izraženom mrežicom, kao i crni vrganj (B. aereus) s upadljivo tamnim, crnkastim šeširom. Svi ovi vrganji spadaju među najbolje i najpoznatije samonikle jestive gljive.