Lijeponogi vrganj

Gljiva - Lijeponogi vrganj

GLJIVA LIJEPONOGI VRGANJ

latinski naziv - Boletus calopus

Šešir: 6-15 cm, blijede svijetlosmeđe, sivosmeđe do maslinaste boje, kod mlade gljive poluloptast, potom ispupčen i malo zaravnjen. Površina uglavnom malo neravnomjerno talasasta, bez sjaja, somotasta, rub jako uvijen. 

Cjevčice: Pore stalno žute, pri dodiru se oboje u plavozeleno, cjevčice takođe žute, ulegnuto prirasle. 

Drška: Vrh žućkast, ispod njega sve do osnove je purpurnocrvena, s finom uzdužnom mrežicom; oblika je batinastog do trbušastog, čvrsta je i jaka, sa vidljivim bijelim micelarnim končićima. 

Meso: Bjeličasto, blijedo sivožućkasto, na mjestu reza zelenoplavkasto, miris beznačajan, ukus gorak.

Spore: 10-14/4-6 µm, glatke, otisak smeđomaslinaste boje. 

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Brdske četinarske šume, rijetko i listopadne šume, od jula do oktobra. 

Napomena: Ova gljiva često se pobrka s ludarom (B. satanas) koja se od lijeponogog vrganja razlikuje po tome što su u ludare pore cjevčica crvene boje. Sličan je i gorki vrganj (B. radicans) koji je u najbližem srodstvu sa lijeponogim vrganjem. Obje slične vrste se mogu naći u listopadnim šumama, pod bukvom.