Ljuti vrganj

Gljiva - Ljuti vrganj

GLJIVA LJUTI VRGANJ

latinski naziv - Boletus piperatus (Chalciporus piperatus)

Šešir: 2-8 cm, riđe, okeraste ili malo svjetlije boje, kod mlade gljive poluloptast, zatim ispupčen, ubrzo raširen. Površina u suvom stanju je bez sjaja, u vlažnom malo mazava. 

Cjevčice: Pore boje crvene rđe, tamnije od boje šešira, relativno krupne i uglaste, cjevčice istobojne, široko prirasle i gotovo silazne. 

Drška: Žuta, riđa, osnova s jasno izraženim žutim micelarnim končićima; tanka, valjkastog oblika, osnova malo ušiljena. 

Meso: U dršci jake limunžute boje, u šeširu crvene boje mesa do boje crvenog vina, kod mlade gljive čvrsto, kasnije malo sunđerasto, miris beznačajan, ukus ljut.

Spore: 7-12/3-5 µm, otisak crvenkastosmeđe boje.

Upotrebljivost: Jestiva kao začinska gljiva.

Stanište: Četinarke šume, pašnjaci, većinom ispod jela ili borova, od juna do oktobra.

Napomena: Osušeni ljuti vrganj može da se koristi kao začin. Sličan je patuljasti vrganj (B. amarellus) ali je nešto blijeđi, a pore su mu roza boje. Daleko je rjeđa vrsta i nije jestiv.