Smeđi sluzavac

Gljiva - Smeđi sluzavac

GLJIVA SMEĐI SLUZAVAC

latinski naziv - Suillus fluryi (S. collinitus)

Šešir: 8-11 cm, crvenosmeđe i kestenjastosmeđe boje, u mladosti poluloptast, kasnije ispupčen, potom zaravnjen s tupom grbicom. Vlažna površina mazava do ljepljiva. Suva površina svilenkasta i bez sjaja, fino vlaknasta, rub jako uvijen.

Cjevčice: Pore u mladosti žute, kasnije maslinastožute, na pritisak postaju smeđe; cjevčice sz iste boje, ulegnuto prirasle.

Drška: Vrh limunžute boje, ispod njega drška je braonkasta, puna, površina nije ljepljiva, suva je, u osnovi ružičasti micelarni končići.

Meso: Blijedožuto, u osnovi drške blage crvenosmeđe boje, miris kiselkast, ukus blag.

Spore: 7,5-10/3,5-4,5 µm, glatke, otisak narandžastooker boje.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva, ali ugrožena vrsta.

Stanište: Ispod dvoigličastih borova, na krečnjačkom zemljištu, rijetka je, raste od avgusta do novembra.

Napomena: Rijetki smeđi sluzavac razlikuje se od maslenke (S. luteus), po tome što nema prsten, a od ovčarke (S. granulatus), po tome što mu je osnova drške roza boje. Bolje uspijeva tokom tople kasne jeseni.