Bijeli sluzavac

Gljiva - Bijeli sluzavac

GLJIVA BIJELI SLUZAVAC

latinski naziv - Suillus placidus

Šešir: 3-8 cm, u mladosti bijele boje slonovače, potom žute do malo braonkaste, oblik kod mladog primjerka poluloptast, potom ispupčen, kasnije zaravnjen s tupom grbom; u vlažnom stanju površina je malo mazava, u suvom je ljepljiva.

Cjevčice: Pore mlade gljive su bjeličaste, kasnije žute do narandžastožute s mliječnobijelim gutacionim kapljicama, cjevčice iste boje, prirasle uz dršku.

Drška: Osnova bijela, čitavom dužinom sa crvenosmeđim žljezdanim tačkicama. Starenjem postepeno tamni, valjkastog je oblika, malo sužene osnove.

Meso: Bijelo, meko, u starosti sunđerasto, miris prijatan, ukus blag.

Spore: 7-10,5/2,5-3,5 µm, glatke, otisak žutomaslinaste boje.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva, ali je ugrožena vrsta.

Stanište: Ispod petoigličastih borova (Pinus cembra i P. strobus), od juna do oktobra.

Napomena: Većinom ga nalazimo kao mikoriznog partnera limbe u Alpima i visokim planinama, ali se pojedinačno može naći i u sađenim šumama sjevernoameričkog vajmutovog bora.