Gljiva leopardovka

Gljiva - Leopardovka

GLJIVA LEOPARDOVKA

latinski naziv - Tricholoma pardalotum (T. pardinum)

Šešir: 4-12 cm, bijele osnove sa sivim, srebrenosivim ili sivocrnkastim sitnim ljuspama, mahom svijetloljubičastog odsjaja, robustnog habitusa. Oblik kod mladog primjerka je poluloptast, kasnije je ispupčen, zatim raširen, većinom neravnomjerno talasasto savijen, rub dugačko podvijen.

Listići: Kod mladog primjerka bijeličasti, potom krem boje, takođe maslinasti, široki, ne jako zbijeni, izrazito ulegnuto prirasli do gotovo slobodni, oštrice često vlaže.

Drška: Bijeličasta s braonkastim uzdužnim vlanknima do blago ljuspasta. Na vrhu često ima vodenastih kapljica, osnove većinom batinasta i ponekad posuta mrljama boje hrđe.

Meso: Bijeličasto, brašnastog mirisa i blagog ukusa.

Spore: 8-10/5,5-6,5 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Četinarske i listopadne šume, krečnjačko zemljište, ne plodnosi mnogo svake godine, veoma rijetka u Srbiji, raste od avgusta do oktobra.

Napomena: Na slici jasno su vidljivi zreli primjerci sa šeširima mišje sive do sive boje škriljca. Vrh drške gljive u horizontalnom položaju posut je providnim vodenim kapljicama. One ne mogu da se vide u svim vremenskim uslovima. Kad ih ima, predstavljaju važnu osobinu po kojoj može da se odredi vrsta. Kod mladog primjerka prisutna je bitna odlika za određivanje vrste - površina šešira sa srebrnosivim do sivocrnim ljuspicama i robustan opšti izgled. Ako se uporede površine šešira odraslog i nerazvijenog primjerka, očigledno je da je površina zrelog primjerka svjetlija. Ove gljive rastu u kišnom periodu. Ako se jedu, izazivaju teške i dugotrajne probavne poremećaje, što ni u kom slučaju ne smije da se shvati olako. Poznati su i pojedinačni smrtni slučajevi izazvani konzumacijom ove vrste. Leopardovka je najotrovnija među vitezovkama (Tricholoma). Ona može da se pobrka sa slijedećim vrstama; s jestivim borovim mišićem (T. terreum) koji ima sivi velurasti šešir, tipično blijede pepeljastosive listiće i mnogo nježniji habitus, zatim sa jestivom crnoljuspastom vitezovkom (T. atrosquamosum) koja ima tamni šešir, kao i sa ružičastonogom vitezovkom, (T. basirubens) čija je osnova crvenkasta i najzad sa žarećom vitezovkom (T. scioides) čije su oštrice listića u starosti posute crnim ljuspama. Nijedna od najbrojanih vrsta nema žućkaste listiće i uglavnom po tome ih berači mogu razlikovati od leopardovke.