Zemljasta cjepača

Gljiva - Zemljasta cjepača

GLJIVA ZEMLJASTA CJEPAČA

latinski naziv - Inocybe geophylla

Šešir: 1-4 cm, bijele do krem boje, u mladosti kupastog oblika, potom se otvara i dobija grbicu, najzad se raširi i spljošti. Meso mu je tanko, površina u mladosti svilenkasta, potom radijalno vlaknasta, bez sjaja, rub se tek u starosti cjepa.

Listići: Najprije su bijeli, potom blijedosivi i najzad okersmeđi, bijelih oštrica, zbijeni, ulegnuto prirasli.

Drška: Bjeličasta, pri vrhu izbrazdana, preostali dio je svilenkast i sjajan, oblika je valjkastog, vitka je i lomljiva, većinom savijena.

Meso: Bijele ili blage žute boje, tanko, karakteristično miriše na spermu, ukus mu je uglavnom ljutkast.

Spore: 7,5-11/5-7 µm, otisak okersmeđe boje.

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Listopadne i četinarske šume, travnate i vlažne površine, ivice puteva, od jula do novembra.

Napomena: Slična je vlaknasta cjepača (I. fibrosa) koja takođe ima bijelo plodište, ali je veća i robustnija. Kao i crvenkasta cjepača (I. erubescens), zemljasta cjepača sadrži koncentraciju otrova muskarina. Teško trovanje ovim nervnim otrovom može da dovede do smrti usljed otkazivanja funkcije srca ili pluća. Zemljasta cjepača ima više varijeteta koji se među sobom razlikuju po boji. Najčešći varijetet je violacea, s ljubičastim plodišten i lateritia, s crvenkastim plodištem. Varijeteti se često mogu naći u neposrednoj blizini tipske vrste koja ima bijelo plodno tjelo. Rod cjepača (Inocybe) spada u familiju Cortinriaceae. Cjepače se odlikuju plodnim tjelom srednje veličine, uglavnom kupastog oblika i sa centralno postavljenom drškom, dok su im listići ravno do ulegnuto prirasli. U početku su pretežno bijeli, a kasnije, sazrevanjem spora, postaju smeđi. Otisak spora uglavnom je smeđe do okersmeđe boje. Rubovi većinom radijalno vlaknastih šešira popucaju i dobijaju procjepe prilikom otvaranja šešira, kao i u starosti. Otuda i potiče naziv roda. Kod mladih primjeraka se na dršci četo mogu vidjeti neznatni ostaci djelimičnog ovoja (velum parcijale). Većina cjepača su mikorizni partneri drveća, a manji broj su saprofiti. Među njima nema jestivih vrsta, a neke od njih su izuzetno otrovne. Rod cjepača obuhvata oko 150 vrsta i podjeljen je u dva podroda: Inocibium sa glatkim sporama i Inocybe sa sporama neravne površine razne ornamentacije.