Ušiljena cjepača

Gljiva - Ušiljena cjepača

GLJIVA UŠILJENA CJEPAČA

latinski naziv - Inocybe rimosa (I. fastigiata)

Šešir: 2-6 cm, slamenožute, oker do tamnosmeđe boje, u mladosti oblika šiljaste kupe, potom kupasto otvoren, najzad zaravnjen i uvijek sa šiljastom grbicom. Meso mu je tanko, površina s izrazitim radijalno raspoređenim pukotinama, vlaknasta, suha i bez sjaja, rub kod raširenog šešira savijen naviše i uglavnom s procjepima.

Listići: Blijedožućkasti, potom maslinaste do smeđe boje, bijelih oštrica, zbijeni, nejednake dužine, ravno do ulegnuto prirasli.

Drška: Bjeličasta do oker, starenjem postaje braonkasta, vrh joj je bijelo ljuspast, oblika je valjkastog, puna je, čvrsta, uzdužno vlaknasta.

Meso: Bijelo, vlaknasto, tipičnog mirisa na spermu, neprijatnog ukusa.

Spore: 8-18/5-7,5 µm, glatke, otisak smeđe boje.

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Šume, parkovi, ivice puteva, česta je, pojavljuje se od juna do oktobra.

Napomena: Sadrži veliku količinu nervnog otrova muskarina. Simptomi trovanja su intenzivno znojenje i jaki grčevi u stomaku. Većina cjepača (Inocybe) sadrži visoke koncentracije ovoga otrova. Ni jedna jedina vrsta cjepača nije jestiva, sve se smatraju otrovnim.