Magareće uho

Gljiva - Magareće uho

GLJIVA MAGAREĆE UHO

latinski naziv - Otidea onotica

Plodno tijelo: Visoko do 8 cm, široko 2-5 cm, ima oblik uha, mahom je jednostrano duboko užljebljeno, tankoga mesa, uzdužno uvijenog ruba. Unutrašnja strana (fertilni dio) glatka, okeraste boje s jednom vidljivom roza nijansom; spoljna strana ilovasta do brašnasta i okeržute boje. Plodno tijelo je na kratkoj dršci bijele osnove.

Meso: Bjeličasto, lomljivo, bez posebnog mirisa i ukusa.

Spore: 12-15/6-8 µm, glatke, otisak bijel.

Upotreba: Jestiva gljiva, ali je valja poštedjeti.

Stanište: Lišćarske i četinarske šume; raste u malim grupama, rijetka je, pojavljuje se od septembra do novembra.

Napomena: Vrlo slično je limunžuto uho (O. concinna) koje, međutim, raste u lišćarskim šumama ispod bukve. Roj uha (Otidea) obuhvata deset vrsta koje se teško razlikuju jedne od drugih. Po pravilu, određuju se uz pomoć mikroskopa. Većina nisu česte, neke su čak vrlo rijetke. Zbog svojih malih plodnih tijela nisu izdašne i nepodesne su za pripremanje jela. S obzirom na to da još spadaju i među rijetke vrste, sva uha bi trebalo poštedjeti i ne sakupljati ih.