Gljiva haringača

Gljiva - Haringača

GLJIVA HARINGAČA

latinski naziv - Lepiota cristata

Šešir: 2-4 cm, osim tjemena koje je boje hrđe, površina šešira je bjeličaste osnove, s finim, neravnomjernim raspoređenim riđesmeđim ljuspama. U mladosti su kupastog do zvonastog oblika, potom ispupčeni i sa zaobljenom grbicom.

Listići: Bijeli, žućkasti, kod starijih primjeraka s mrljama boje hrđe, zbijeni, slobodni.

Drška: Bjeličaste do crvenkaste boje mesa, valjkastog oblika, vitka, glatka, gola, s jednim kožastim uzlaznim prstenom koji se ubrzo odvaja od drške i otpada.

Meso: Bijelo, neprijatnog mirisa koji podsjeća na miris krompirače (Scleroderma citrinum).

Spore: 6-7,5/3-3,5 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Otrovna gljiva.

Stanište: Listopadne i četinarske šume, svijetle travnate površine, rubovi šumskih staza; raste u grupama, od avgusta do oktobra.

Napomena: Među malim suncobrankama (Lepiota) haringača je najčešća vrsta. U isti rod spada smrtno otrovna L. helveola i još neke vrlo otrovne vrste. U ovom rodu nisu poznate jestive gljive.