Gljiva medenjača

Gljiva - Medenjača

GLJIVA MEDENJAČA

latinski naziv - Armillaria mellea

Šešir: 5-12 cm, svijetlo do tamno mednožute boje prekriven braonkastim tamnim prolaznim ljuspicama; oblik kod mladog primjerka je poluloptast, zatvoren, potom ispupčen do raširen, često s izdignutom sredinom. 

Listići: Bjeličaste do blijede crvenosmeđe ili braonkaste boje, ravno prirasli zupcem za dršku.

Drška: Bjeličasta do smeđa, valjkasta ili s blago zadebljanom osnovom, s mesnatim prstenom, po pravilu vrlo izraženim. 

Meso: Bjeličasto, blijedo, čvrsto, u dršci žilavo, intenzivnog mirisa, pomalo gorkog ukusa.

Spore: 6,5-8/4-6,5 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Jestiva termički dobro obrađena. Primjerci koji rastu na listopadnom drveću (sa često zelenkastim šeširima) mogu izazvati želudačno-crvene poremećaje.

Stanište: Na listopadnom drveću i na četinarima, na kojima rastu kao paraziti i saprofiti. Pojavljuje se vrlo često, od avgusta do oktobra. 

Napomena: Medenjača raste u snopovima, na panjevima i polegnutim deblima, kao i na uspravnim stablima. S obzirom na to da je ne podnose svi sto, prije pripremanja jela treba da se prokuha. Stvara debele, snažne, smeđecrne rizomorfe, odnosno zadebljale ogranke micelije, nalik na debelo uže. Ova gljiva se u posljednje vrijeme klasifikuje na pet vrsta, ali se one teško razlikuju jedne od drugih. Slične vrste su smrtonosno otrovna rebrasta patuljica (Galerina marginata), koja je nježne građe i sa šeširom brazdastog oboda, kao i sumporača (Hypholoma fasciculare), koja je otrovna i ima zelenkaste listiće i meso sumpornožute boje. Slična je i planinska panjevčica (Pholiota mutabilis), jestiva i higrofana, koja raste grmoliko.