Gljiva tigrica
![]() |
| Gljiva - Tigrica |
GLJIVA TIGRICA
latinski naziv - Amanita excelsa (A. spissa)
Šešir: 5-12 cm, svijetlosive do sivosmeđe boje prekriven bijelosivim pahuljastim ostacima ovoja, u mladosti poluloptastog oblika, potom ispupčen do pljosnat, glatkoga ruba.
Listići: Bijeli, zbijeni, široki, slobodni.
Drška: Bjeličasta, vrh sužen, debela i jaka, puna, sitno ljuspasta, osnova neoivičena, gomoljasta, iznad zadebljalog dijela obično prstenasto sitno bradavičasta, prsten-manžetna vidno izbrazdana, bjeličasta.
Meso: Bjeličasto, čvrsto, miris i ukus sličan kao u repe.
Spore: 9-10/7-8 µm, glatke, otisak bijel.
Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.
Stanište: Uglavnom četinarske šume, ali i lišćarske, od jula do oktobra.
Napomena: S obzirom na to da se u suštini jestiva tigrica od otrovne panterovke (A. pantherina) razlikuje samo po izbrazdanoj manžetni, glatkom rubu šešira i po osnovi koja ima prstenastu zonu, bolje je ne brati je. Osim toga, nije naročito ukusna. Slična je i biserka (A. rubescens) koja se, međutim, od dvije pomenute vrste razlikuje po svom crvenkastom mesu i gomoljastoj osnovi bez ovoja.

Nema komentara: