Livadska zlatača

Gljiva - Livadska zlatača

GLJIVA LIVADSKA ZLATAČA

latinski naziv - Camarophyllus pratensis

Šešir: 2-6 cm, riđe, narandžaste i žute do oker boje, kod starog primjerka izblijeđen, ispupčen, zatim zaravnjen, ponekad spljošten, u sredini mesnatiji, oko ruba tanak, glatke površine.

Listići: Krem bijeli do narandžasti, široki i razmaknuti, međusobno povezani poprečnim žilicama, silazni.

Drška: Kod mladog primjerka bjeličaste do krem boje, kasnije prelazi uglavnom u narandžastu, valjkastog je oblika, suva i glatka, uzdužnno vlaknasta, malo sužene osnove.

Meso: Bjeličaste do blijede krem narandžaste boje, čvrsto, lomljivo ali ipak prilično vlaknasto, prijatnog mirisa i blagog ukusa.

Spore: 5-7/4-5 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva, ugrožena vrsta.

Stanište: Livade i pašnjaci, od septembra do novembra.

Napomena: Nerijetko se na istom staništu može naći i snježnobijela puževica (C. virgineus). Livadska zlatača je zbog svoje boje slična takođe jestivoj i omiljenoj lisičarki (Cantharellus cibarius), koja se, međutim budući da je u partnerstvu sa drvećem, ne pojavljuje na livadama.