Maslinastobijela puževica

Gljiva - Maslinastobijela puževica

GLJIVA MASLINASTOBIJELA PUŽEVICA

latinski naziv - Hygrophorus olivaceoalbus

Šešir: 2-5 cm, sivosmeđe boje s nijansom maslinaste, sredina tamnija; kod mladog primjerka je poluloptastog do zvonkastog oblika, zatim i udubljen do raširen, s tupom grbicom u sredini. Površina u vlažnim uslovima izrazito sluzava, u suvim sjajna, rub jako uvijen.

Listići: Bijeli do krem bijele boje, široki, razmaknuti, silazni.

Drška: Bjeličaste osnove sa sivosmeđim do maslinastim šarama, vitka i dugačka, valjkastog oblika, u vlažnim uslovima sluzava do mazava, osnova istanjena ili zadebljana. 

Meso: Bjeličasto, meko, slabog mirisa, blagog ukusa. 

Spon: 12,5-16/7-8,5 µm, glatke, otisak bijeli.

Upotrebljivost: Odlična jestiva gljiva.

Stanište: U kiselim četinarskim šumama, uglavnom ispod smreke, na pjeskovitom zemljištu bez krečnjaka, od septembra do novembra. 

Napomena: Iste zahtjeve u pogledu staništa ima i omiljeni kestenjasti baršunovac (Xerocomus badius). Još jedna omiljena jestiva puževica je martovka (H. marzuolus) koja spada među velike gljive i ima sivu kožicu, a plodnosi već u martu, sakrivena ispod pokrivača od opalog lišća.