Perunikina koturnica

Gljiva - Perunikina koturnica

GLJIVA PERUNIKINA KOTURNICA

latinski naziv - Lepista irina

Šešir: 5-12 cm, boje kože divljači, bijeličaste do blijedobraonkaste boje, ispupčen, s rubom koji je neravnomjerno savijen, šešir je kasnije raširen i lepršav, rub u starosti čak izvijen.

Listići: Kod mladog primjerka su krem boje, zatim sivoroza, vrlo zbijeni, izmješani, usko prirasli, do malo istureni.

Drška: Većinom iste boje kao šešir, ili malo blijeđe, valjkastog oblika, robustna, kod mladog primjerka puna, kasnije šuplja.

Meso: Prljavobiječiaste boje, vodenasto, arematičnog mirisa, prijatnog, koji podsjeća na miris korjena perunike, te blagog ukusa.

Spore: 6,5-9/4-5 µm, sitno bradavičave, otisak krem žute boje.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva.

Stanište: Lišćarske i četinarske šume, travnate površine, rubovi šume, od septembra do oktobra.

Napomena: Ova gljiva često raste u velikim grupama i nerijetko u takozvanim vilinskim krugovima. Njen karakteristični miris na korjen perunike je jedna od važnih osobina po kojima se određuje vrsta. Sličan miris i izgled ima krnja rusoglavka (Rhodocybe gemina) koja, međutim, ima silazne listićie. Takođe je jestiva.