Velurasta mliječnica

Gljiva - Velurasta mliječnica

GLJIVA VELURASTA MLIJEČNICA

latinski naziv - Lactarius helvus

Šešir: 4-15 cm, žutocrvenkaste do sivoroza boje, blago ispupčen, potom uglavnom slabo spljošten. Površina mu je velurasta do ljuspasta, rub tanak i lepršav.

Listići: Blijede žućkaste boje, zbijeno do razmaknuto raspoređeni, s mnogobrojnim međulistićima, ravno prirasli do kratko silazni.

Drška: Boje mesa, sivožućkasta, uglavnom svjetlija od šešira, vrh joj je bjeličast, nije posebno debela, kratka je, a osnova joj je bijelo velurasta.

Meso: Svijetle oker boje, blijede boje mesa, veoma lomljivo, miriše, naročito kad se osuši, na magi začin.

Mlijeko: Vodenasto, bistro, oskudno i blago.

Spore: 6,5-9/5,5-6,5 µm, rebraste, mrežasto ornamentisane, otisak žućkaste boje.

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Vlažne, močvarne četinarske šume, od jula do aktubra.

Napomena: Slična mogu da budu izblijedjela plodna tjela crvenkaste paprene mliječnice (L. rufus). Tipičan jak miris na magi začin i krto meso veluraste mliječnice ipak su prepreka da se ona pobrka s nekom drugom vrstom.