Žutobijela zeka

Gljiva - Žutobijela zeka

GLJIVA ŽUTOBIJELA ZEKA

latinski naziv - Russula ochroleuca

Šešir: 4-8 cm, limunžute do okeraste boje, kod mladog primjerka ispupčen, zatim raširen, a kasnije spoljošten. Površina sjajna, kožica se lako guli.

Listići: Bijeli, zbijeni, lomljivi, prema rubu šešira uglavnom račvasti, ulegnuto prirasli.

Drška: Bijela, starenjem posivi, valjkastog je oblika, u starosti sunđerasta, osnova joj je lako zadebljala.

Meso: Bijelo, miris blag, podsjeća na voće, ukus ponekad blag, ali većinom je ljut.

Spore: 8-8,5/7 µm, bradavičaste do mrežaste, otisak bijel.

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Listopadne, ali naročito četinarske šume; česta je od juna do oktobra.

Napomena: Žutobijela zeka, može da se pobrka sa blago otrovnom gorkom zekom (R.fellea). Ova, međutim, ima dršku krem do blage žućkaste boje i ukus joj je znatno ljući. Jestiva žuta brezova zeka (R. claroflava) odlikuje se šeširom zlatnožute boje, sivkastom drškom i mesom blagog ukusa. Raste na kiselom zemljištu, često na močvarnom, ispod breze.