Proljetni rupičar

Gljiva - Proljetni rupičar

GLJIVA PROLJETNI RUPIČAR

latinski naziv - Polyporus ciliatus (P. lepideus)

Šešir: Širine 3-8 cm, sivosmeđe do maslinastosmeđe boje koja izblijedi do svijetle oker boje. Uglavnom je kružnog oblika, u mladosti blago ispupčen, potom zaravnjen i najzad udubljen u sredini. Površina mu je fino velurasta do mrežasto ljuspasta, s izrazito uvijenim dubom koji kasnije ima rese, a sterenjem postaje talasast i katkad izvijen naviše.

Pore: Bijele, kasnije krem boje, vrlo sitne, u jednom milimetru ih ima pet do šest, blago silaze niz dršku.

Drška: Smeđe išarana, bez sjaja, savitljiva, centralna do ekscentrična, puna, žilava, velurasta, svijetlije i često zadebljale osnove. 

Meso: Bijelo, kožasto do plutasto, starenjem postaje tvrdo. Prijatnog je mirisa, blagog do kiselkastog ukusa.

Spore: 5-6/1,5-2 µm, glatke, otisak bijel.

Upotreba: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Na zemlji položeno trulo drvo lišćara, naročito jasike, lipe i breze. Jednogodišnja je gljiva, raste od aprila do juna.

Napomena: Zimski rupičar (P. brumalis) razlikuje se od proljetnog po znatno krupnijim porama, po tome što raste zimi, ili pred proljeće, i što mu drška nije išarana. Rupičari se centralno postavljenom drškom, gledani odozgo, slični su listićavkama.