Velika puhara

Gljiva - Velika puhara

GLJIVA VELIKA PUHARA

latinski naziv - Langermannia gigantea

Plodno tijelo: Prečnika 10-50 cm, neravnomjerno okruglo, na osnovi naborano. Veliki primjerci su spljošteni. Kožica je u početku bijela, baršunasta i mat, potom je smeđežućkasta i kida se, dok je kod zrelih primjeraka smeđa i papiraste konzistencije. Ono nema dršku nego uz tlo sraste pomoću svojih debelih micelarnih kočića, ali se ubrzo odvaja i slobodno se kotrlja naokolo. Miris joj je pomalo nerpijatno kiselkast, ukus blag.

Gleba: Najprije je bijela, čvrsta, potom zelenožuta, kašasta, najzad maslinastosmeđa, suva do praškasta. 

Spore: 3,5/5 µm, sitno bradavičave, otisak smeđe boje.

Upotreba: Jestiva dok joj je gleba bijela.

Stanište: Livade i pašnjaci, bašte, zemljište bogato hranjivim materijama. Nije česta gljiva, ali dugo uspjeva na istom staništu, pojedinačno ili u grupi, od avgusta do oktobra.

Napomena: Ponekad ogromno plodno tijelo velike puhare po veličini i po težini nadmašuje sve ostale gljive. Isječena na nareske i pržena kao pravi mesni narezci, odlična je za jelo.