Bijela puževica

Gljiva - Bijela puževica

GLJIVA BIJELA PUŽEVICA

latinski naziv - Hygrophorus eburneus

Šešir: 3-8 cm, kod mladog primjerka bijel, kasnije blage boje slonovače, poluloptastog do kupastog oblika, kod starog primjerka talasasto savijen, tankoga mesa. Površina izrazito sluzava, u svom stanju osetno mazava do lepljiva.

Listići: Bijeli, široki, rastresito raspoređeni, silazni, glatkih oštrica. 

Drška: Bijela, na vrhu malo glinasta i suva, inače ljepljivo sluzava. Osnova malo istanjena.

Meso: Bijelo, slabog neodređenog mirisa i blagog ukusa.

Spore: 8-9/4,5-5 µm, glatke, otisak bijele boje. 

Upotrebljivost: Jestiva gljiva.

Stanište: Listopadne šume, mahom ispod bukve, pojavljuje se često, od avgusta do novembra.

Napomena: U bukovim šumama s krečnjačkom podlogom bijela puževica se pojavljuje masovno. Takođe jestiva smrekova puževica (H. picea), u poređenju sa bijelom ima manje sluzavu dršku. Osim toga, pratilac je smreke. Nije isključeno ni brkanje sa nejesetivom pljosnatom puževicom (H. discoxanthus) koja, međutim, u starosti postaje žućkasta.