Busenasta rudnjača

Gljiva - Busenasta rudnjača

GLJIVA BUSENASTA RUDNJAČA

latinski naziv - Agaricus bohusii

Šešir: 15-20 cm, može narasti i do 40 cm. U mladosti loptast, zatim se lagano otvara, u starosti ravan. Kožica šešira braon, raspucava u čuperke raspoređene u koncentrične krugove između kojih se vidi meso krem boje, kasnije postaje blago ružičasto, a zatim svijetlo braon. Ivica šešira je dugo podvrnuta. 

Listići: Slobodni, u mladosti ružičasti, zatim čokoladni i na kraju sasvim crni. 

Drška: Valjkasta, sa vretenastim, gotovo korjenastim završetkom. Dugačka je 20 i više cm, žilava, vlaknasta i puna. Nosi dvostruki debeo prsten, koji je u početku bijel, zatim postaje smeđe boje. 

Meso: Bijelo, vremenom blago pocrveni; miris prijatan, tipičan za šampinjone.

Spore: Široko jajaste, glatke, 6-8/5-6 µm, otisak čokoladno smeđe boje.

Upotrebljivost: Odlična jestiva vrsta. Naročito je pogodna za sušenje.

Stanište: Listopadne i kedrove šume, na osunčanim mjestima u busenu, od kraja juna do kraja septembra. 

Napomena: Veličinom i bojom ona podsjeća na sunčanicu (Macrolepiota procera). Za razliku od nje, sunčanice imaju bijele listiće i nikada ne rastu u busenu. Slične su joj i velika šumska pečurka i njen varijetet (Agaricus augustus i A. augustus var. perrarus). Takođe su velikih dimenzija, javljaju se tokom ljeta u listopadnim i četinarskim šumama, imaju miris na badem, meso im ponekad požuti, ali nikada ne rastu u buketima. Obje su odlične jestive vrste. Opasnosti od zamjene sa otrovnim gljivama nema.