Gljiva cigančić

Gljiva - Cigančić

GLJIVA CIGANČIĆ

latinski naziv - Rozites caperata

Šešir: 6-12 cm, kožastosmeđe do žutosmeđe boje, u mladosti zvonastog oblika, potom kupasto ispupčen i na kraju raširen i s grbicom. U mladosti je prekriven brašnastim srebrnastobijelim ovojem, zrakasto nabranim, bez sjaja. Starenjem rub dobija radijalne pukotine. 

Listići: Glinastosmeđe boje, poslije toga smeđe koje cimeta, zbijeni, ravno prirasli i zupcem prirasli za dršku. Oštrice su nažljebljene.

Drška: Bjeličasta, prljavobjeličasta, iznad prstena brazdasta, ispod njega sitno uzdužno vlaknasta, svilenkasta, valjkastog oblika, jaka, puna, prsten kožast, često razderan.

Meso: Bjeličasto, prijatnog mirisa, blagog ukusa.

Spore: 11-14/7-9 µm, sitno bradavičave, otisak boje smeđe hrđe.

Upotrebljivost: Dobra jestiva gljiva.

Stanište: Naročito u četinarskim, rjeđe u listopadnim šumama, često u brdskim predjelima, drugdje gotovo i ne raste, a pojavljuje se od jula do oktobra.

Napomena: S obzirom na to da ova gljiva sadrži visoki procenat kadmijuma, a poslije nezgode u Černobilu i druge radioaktivne supstance, ne treba je jesti u većim količinama. Zbog zrakasto raspoređenih pukotina na rubu šešira cigančić može da se pobrka sa gljivama roda cepača (Inocybe). Može da dođe do brkanja i sa koprenkama (Cortinarius), ali ove nemaju prsten.