Gljiva kneginja

Gljiva - Kneginja

GLJIVA KNEGINJA

latinski naziv - Amanita caesarea

Šešir: 8-20 cm, mesnat, živo narandžaste boje, sjajan narebranog ruba, u mladosti poluloptastog oblika, kasnije se sasvim otvori.

Listići: Široki, gusti, lomljivi, izmješani sa mnogo kraćih listića, žute boje.

Drša: Puna, vlaknasta, žuta, visoka do 20 cm. Nosi opnast, narebran prsten žute boje, koji pada niz dršku kao suknjica. U osnovi je vezana za univerzalni ovoj, koja je bijela, kožasta i debelo mesnata. Veći dio volve je obično malo ukopan u zemlju. 

Meso: Na presjeku bijelo, ispod kožice šešira žuto. Miris jedva primjetan, prijatan. Ukoliko dođe do razgradnje plodišta usljed visoke vlage i temperature, miris je neprijatan, na pokvarena jaja. 

Spore: Elipično jajaste, 8-14/6-7 µm, otisak bijele boje, ponekad sa žućkastim odsjajem.

Upotrebljivost: Odlična jestiva gljiva, pravi delikates. Može se spremati na razne načine.

Stanište: Listopadne šume, najčešće pod hrastovima; tipično ljetna gljiva, javlja se od juna do oktobra. Kod nas veoma rasprostranjena vrsta. 

Napomena: Kneginju neoprezni berači mogu pobrkati sa otrovnom muharom (Amanita muscaria), od koje se razlikuje po boji listića, prstena i drške. Kod muhare su oni bijeli. Muhara nema ni jak kožast ovoj. U prvom stadijumu pojavljivanja, kneginja izgleda kao jaje. Kada ovoj počne da se otvara na vrhu iz njega proviruje šešir narandžaste boje, što podsjeća na žumance koje viri iz bjelanceta. Prilikom branja kneginje treba dobro uporediti sve navedene detalje.