Kijačasta grlašica

Gljiva - Kijačasta grlašica

GLJIVA KIJAČASTA GRLAŠICA

latinski naziv - Clitocybe clavipes

Šešir: 4-6 cm, smeđesive do maslinastosmeđe boje, prema rubu znatno svijetliji, najprije malo ispupčen, potom raširen, blago lijevkast s tupom grbicom u sredini, rub blago rebrast.

Listići: Boje bijele slonovače, pomiješani i djelimično račvasti, razmaknuti, kod drške izrazito silazni.

Drška: Malo svijetlije boje nego šešir, oko osnove bijelo velurasta, vrh stanjen, mek i sunđerast, osnova jako zadebljana.

Meso: Bijelo ili bjeličasto, u starosti sunđerasto, miris slatkast, sličan mirisu badema, ukus blag.

Spore: 5-7/3-4 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Lišćarske i četinarske šume, masovno u grupama, redovima i u krugovima, od jula do novembra.

Napomena: Kijačasta grlašica je vrlo rasprostranjena gljiva. Konzumirana istovremeno s alkoholom već je izazivala trovanje. Zbog toga ne bi trebalo da se smatra jestivom. Zadebljala osnova njene drške i slatkasti miris nedvosmisleno je razlikuju od maglenke (C. nebularis).