Kravlje vime

Gljiva - Kravlje vime

GLJIVA KRAVLJE VIME

latinski naziv - Lactarius vellereus

Šešir: 10-20 cm, bijel, u starosti s mrljama oker boje, kod mladog primjerka ispupčen, zatim na tjemenu spljošten, kasnije izrazito ljevkast do zdjeličast. Površina fino velurasta, vunasta, maljava, uglavnom sa česticama zemlje, opalog lišća i četina (iglica). Rub je dugačko podvijen.

Listići: Bijeli, zatim okeržućkasti, razmaknuti, mahom račvasto raspoređeni i debeli, ravno prirasli do kratko silazni. 

Drška: Bijela, do blijedožućkasta, mjesta koja se pritisnu poprime svijetlokerastu boju, kratka je i debela, fino veluraste površine.

Meso: Bijelo do krem žućkasto, tvrdo i kompaktno, prijatnog mirisa, ljutog ukusa.

Mlijeko: Bijelo, oskudno, ljuto.

Spore: 7,5-9/7-8 µm, sitno bradavičave, otisak bijel. 

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Lišćarske i četinarske šume, od jula do novembra.

Napomena: Sa svojim do 20 cm velikim plodnim tjelima, ova gljiva je jedna od najvećih mliječnica (Lactarius). Vrlo joj je slična bijela zeka (Russula delica) ali ova ne luči mlijeko. Na šeširima obje ove vrste, budući da se razvijaju pod zemljom, uvijek ima čestica zemlje.