Kuštrava sunčanica

Gljiva - Kuštrava sunčanica

GLJIVA KUŠTRAVA SUNČANICA

latinski naziv - Macrolepiota rhacodes (M. rhacodes)

Šešir: 10-15 cm, braonkaste boje, u mladosti oblika zarbuljene kupe, zatim je ispupčen, još kasnije ravan i raširen, bez grbe, površine prekrivene izdignutim crepasto raspoređenim velikim ljuspama.

Listići: Bijeli, pri dodiru poprimaju najprije crvenu, a onda smeđu boju, zbijeni su, trbušasti i slobodni.

Drška: Bjeličasta, potom braonkasta, nema prstenaste šare, valjkastog je oblika, nije jako dugačka, vitka je, osnove zadebljale do gomoljaste, prsten kožast, bijel do siv, pomičan.

Meso: Bijelo, na presjeku ili pri ozljedi pro poprima crvenu boju šafrana, kasnije postaje braonkasto. Meko je, a u dršci drvenasto i vlaknasto, miris i ukus aromatični. 

Spore: 9-12/6-7 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva.

Stanište: Često se pojavljuje na nakupinama iglica u četinarskim šumama, ali i u lišćarskim, u parkovima, od jula do oktobra.

Napomena: Primjeri koji rastu u baštama često su robustnije građe, a površina šešira je prekrivena grubljim ljuspana. Osnova njihove drške je braonkaste, a meso narandžastosmeđe. Smatraju se varijetetom kuštrave sunčanice (var. hortensis) i nerijetko izazivaju trovanje. Zbog toga se preporučuje da se kuštrava sunčanica bere samo u šumi, a ne i u baštama, parkovima, voćnjacima ili na gomilama komposta. Slična ali rjeđa vrsta je američka sunčanica (Leucoagaricus badhamii). Dobro uspjeva na piljevini u baštama i u dvorištima. Njen šešir je prekriven krupnim ljuspama, a i pri najblažem dodiru poprima boju žutog šafrana; kad se osuši, koja postaje mutnoljubičasta. Na dršci je prolazni prsten koji još djelimično visi na listićima.