Gljiva turkinja

Gljiva - Turkinja

GLJIVA TURKINJA

latinski naziv - Leucoagaricus leucothites (L. pudicus)

Šešir: 4-8 cm, snježnobijele boje, gole površine, u mladosti poluloptastog oblika kasnije raširen, mesnat. 

Listići: Bijele, starenjem poprimaju blagu roza boju, zbijene, trbušaste i tanke, udubljeno prirasle do gotovo sasvim slobodne.

Drška: Bijela, valjkastam vitka, fino vlaknasta, gotovo gola, baza gomoljasta, prsten bijel, pomičan, uzlazan, resatog ruba. 

Meso: Bijelo, slabog ali prijatnog mirisa i ukusa.

Spore: 8-9/5-5,5 µm, glatke, otisak bijel.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva.

Stanište: Livade i pašnjaci, bašte; u nekim godinama se pojavljuje češće, od juna do oktobra.

Napomena: Na prvi pogled ova gljiva može da se pobrka sa poljskom pečurkom (Agaricus campestris). Ako se obrati pažnja na to da su njeni listići bijeli, zabuna je isključena. Turkinja je slična i dvjema bijelim pupavkama (A. verna, A. virosa), kao i zelenoj pupavki (Amanita phalloides) koja je takođe bjeličaste boje. Zato turkinju treba da beru samo dobri poznavaoci gljiva.