Nazubljena panjevača

Gljiva - Nazubljena panjevača

GLJIVA NAZUBLJENA PANJEVAČA

latinski naziv - Lentinus adhaerens (Neolentinus a.)

Šešir: 5-10 cm, svijetle bež do okerbraonkaste boje, ispupčen, u starosti raširen i lepršav, savijen, tankoga mesa, lepljive i veluraste površine.

Listići: Bjeličasti do krem boje, nejednake dužine, silazni, testerasto nazubljenih oštrica, kasnije sve tamnije, skoro smeđe.

Drška: Okerbraonkasta, centralna do ekscentrična, elastična i žilava, površina fino velurasta, glinasta, lepljiva.

Meso: Bež boje, žilavo, prijatnog mirisa. Poslije dužeg žvakanja ukus postaje gorak i neprijatan.

Spore: 7-10/2,5-3  µm, glatke, otisak svijetle krem boje.

Upotrebljivost: Nije jestiva gljiva.

Stanište: Odumrla, trula drvena podloga četinara, uglavnom od smreke i jele, raste od jeseni do proljeća, tokom cijele zime.

Napomena: Zbog ljepljive, smolaste površine šešira i testerasto nazubljenih oštrica listića ovu gljivu je teško pobrkati s nekom drugom vrstom. Zajedno sa zimskom panjevčicom (Flammulina velutipes) jedna je od malog broja listićavki u našim krajevima koje plodnose u zimskom polugodištu i podnose veliku hladnoću, zbog čega ih je teško i uočiti.