Zelena pupavka
 |
| Gljiva - Zelena pupavka |
GLJIVA ZELENA PUPAVKA
latinski naziv - Amanita phalloides
Šešir: 4-12 cm, maslinastozelene, žutozelene i bijele boje, rijeđe s bijelim ostacima ovoja, rub ponekad svijetlije boje, u mladosti je poluloptastog ili jajastog oblika, potom ispupčen, na kraju raširen, uraslih finih zrakasto raspoređenih vlakana; u suvom stanju je mat, a u vlažnom malo sjajan. Rub mu nije izbrazdan.
Listići: Bijeli, trbušasti, zbijeni, slobodni.
Drška: Bjeličasta, često i maslinastozelena s prstenasto raspoređenim šarama blijedozelene ili sivozelene boje. Oblik joj je valjkast i pri vrhu malo sužen, puna je, a kasnije vunaste unutrašnjosti. Osnova je gomoljasta, obavijena kožastim bijelim ovojem, čitavim ili rascjepanim u krpice, koji djelimično odstoji od gomolja. Prsten oblika manžetne je bjeličast, izbrazdan, često viseći.
Meso: Bijelo, pod kožicom žutozelenkasto, meko, miriše na med, kod starijih primjeraka miris je intenzivniji i veoma neprijatan, ukus je blag (ni u kom slučaju se ne smije probati).
Spore: 8/10 µm, glatke, otisak bijel.
Upotrebljivost: Smrtno otrovna gljiva.
Stanište: Pretežno lišćarske šume, često ispod hrasta i bukve, rijeđe ispod četinara, raste od jula do oktobra.
Napomena: Sadrži smrtno otrovne materije. Zbog boje šešira koja jako varira od žućkastozelenkaste preko maslinaste do bijele, brkanje s nekom drugom vrstom može da ima smrtni ishod. Zelenkasti primjerci slični su zelenim zekama Russula aeruginea i R. heterophylla, bijeli primjerci raznim šampinjonima (Agaricus) ili golubijoj vitezovki (Tricholoma columbeta). Ipak, tipična gomoljasta osnova u ovoju predstavlja osobinu koja otrovnu zelenu pupavku razlikuje od ostalih navedenih sličnih vrsta. Mlada plodišta raznih pupavki (Amanita) "u jajetu" dok ovoj ne pukne, teško se razlikuju jedne od drugih. Zato nikada nemojte sakupljati ova "jaja"!
Meso: Bijelo, pod kožicom žutozelenkasto, meko, miriše na med, kod starijih primjeraka miris je intenzivniji i veoma neprijatan, ukus je blag (ni u kom slučaju se ne smije probati).
Spore: 8/10 µm, glatke, otisak bijel.
Upotrebljivost: Smrtno otrovna gljiva.
Stanište: Pretežno lišćarske šume, često ispod hrasta i bukve, rijeđe ispod četinara, raste od jula do oktobra.
Napomena: Sadrži smrtno otrovne materije. Zbog boje šešira koja jako varira od žućkastozelenkaste preko maslinaste do bijele, brkanje s nekom drugom vrstom može da ima smrtni ishod. Zelenkasti primjerci slični su zelenim zekama Russula aeruginea i R. heterophylla, bijeli primjerci raznim šampinjonima (Agaricus) ili golubijoj vitezovki (Tricholoma columbeta). Ipak, tipična gomoljasta osnova u ovoju predstavlja osobinu koja otrovnu zelenu pupavku razlikuje od ostalih navedenih sličnih vrsta. Mlada plodišta raznih pupavki (Amanita) "u jajetu" dok ovoj ne pukne, teško se razlikuju jedne od drugih. Zato nikada nemojte sakupljati ova "jaja"!
Nema komentara: