Žuta ježevica

Gljiva - Žuta ježevica

GLJIVA ŽUTA JEŽEVICA

latinski naziv - Hydnum repandum

Šešir: 3-10 (15) cm, bjeličaste do blijede boje kože, ispupčen do ravan, često i udubljen, okruglog do nepravilnog oblika, talasast, mesnat, često s ekscentričnom drškom. Površina mu je suha, bez sjaja, slabo velurasta. Rub najprije podvijen, kasnije uglavnom talasast.

Iglice: Bjeličaste, krem do okercrvenkaste boje, meke i tanke, do 6 mm dužine, blago silazne.

Drška: Bijela do blijedožuta, svijetlija od šešira, kratka, jaka, puna, često ekscentrična.

Meso: Bijelo, pomalo lomljivo, čvrsto, bez mirisa, ukus je najprije blag, potom malo ljut, a u starosti meso je žućkasto i gorko.

Spore: 6-8/5-6,5 µm, glatke, otisak krem boje.

Upotrebljivost: Dobra jestiva gljiva.

Stanište: U lišćarskim i četinarskim šumama raste u grupama, ponekad i busenasto, kao i u krugovima. Pojavljuje se često, od jula do novembra.

Napomena: Crvenkasta ježevica, varijetet (var. rufescens) žute ježevice. Njena plodišta su uglavnom manja, šešir im je crvenkastožute boje, a iglice već u mladosti blage narandžaste boje. Plodišta su joj izrazito lomljiva. Drške su uglavnom centralno postavljene i, nasuprot tipskoj vrsti, ova ježevica ne raste busenasto, i pojavljuje se samo u četinarskim šumama. Ranije je crvenkasta ježevica smatrana posebnom, samostalnom vrstom, ali je danas poznata kao varijetet žute ježevice. Obje rastu uglavnom u velikim krugovima. Po obliku i po boji crvenkasta ježevica podsjeća na lisičarku (Cantharellus cibarius), koja, međutim, nema igličasto, nego žiličasto plodište. Po izgledu slična plodišta imaju i kozji papak (Scutiger pescaprae), narandžasti rupičar (S. subrubescens), ovčije vime (S. ovinus) i srasli rupičar (S. confluens). Njihovi šeširi su bjeličaste, krem, blijedožute, narandžastosmeđe, smeđe boje. Prepoznatljive su po svom plodnom sloju, himenijumu, koji je rupičav, odnosno posjeduje pore. Mladi primjerci su jestivi, a stariji su gorkog ukusa. Svi djelovi bijele ježevice (H. albidum) bijele su boje. Razlikuju se i po sitnijim sporama. Rod Hydnum sastoji se samo od dvije pomenute, obje jestive, vrste. Ježevice imaju čvrsto meso i zbog toga se veoma cijene kao jestive (stariji primjerci najčešće gorki), ali upravo zbog čvrstog mesa nisu pogodne za sušenje. Dobre su za marinadu.