Gljiva bakrenjak

Gljiva - Bakrenjak

GLJIVA BAKRENJAK

latinski naziv - Gomphidius rutilus (Chroogomphus rutilus)

Šešir: 3-8 cm, smeđe, okersmeđe boje s bakarnocrvenim tonom, u mladosti je poluloptastog oblika, potom kupasto ispupčen, najzad zaravnjen, ponekad s grbicom. Površina mu je glatka, mazava je kad je vlažna, a kod mladog primjerka je rub povezan sa drškom vlaknastim velom.

Listići: Sivolila, kasnije, sazrevanjem spora postaju crnkasti. Razmaknuti su, račvasti, silazni.

Drška: Narandžasta, okerasta, strijasto zonirana bakarnocrvenim vlaknima, u mladosti oko vrha ima rozacrvenkaste prstenaste ostatke ovoja; valjkastog je oblika, kod krupnijih primjeraka ponekad trbušastog, puna je, sužene osnove.

Meso: Blijedonarandžasto, boje lososa, čvrsto, beznačajnog mirisa i blagog ukusa koji podsjeća na ukus oraha.

Spore: 18-24/6-7 µm, glatke, otisak maslinastosmeđe boje.

Upotrebljivost: Dobra jestiva gljiva.

Stanište: Ipod dvoigličastih vrsta borova, od juna do oktobra.

Napomena: Vrlo mu je sličan hrapavi bakrenjak (G. helveticus) čiji šešir, međutim, nema glatku, nego velurastu površinu. Pri kuhanju se bakrenjak oboji u ljubičasto. Uprkos tome, smatra se dobrom jestivom gljivom.