Ljubičastonoga zeka

Gljiva - Ljubičastonoga zeka

GLJIVA LJUBIČASTONOGA ZEKA

latinski naziv - Russula violeipes 

Šešir: 4-8 cm, žutozelene, maslinastozelene i ponekad ljubičastopurpurnim nijansama ili prelazima boje vina, bez sjaja; kod mladog primjerka je loptastog oblika, potom ispupčen do raširen i najzad spljošten. Kožica na dodir malo voštana, ne može da se oguli, rub manje ili više izbrazdan.

Listići: Bijeli, kasnije slamenožuti, na dodir malo voštani do slaninasti, zbijeni i blago silazni.

Drška: U mladosti bijela, kasnije s odsjajem ljubičaste ili purpurnovinske boje, valjkastog oblika, malo sužene osnove.

Meso: Bijelo, prijatnog mirisa na breskve, te blagog ukusa.

Spore: 6,5-9/6,5-8 µm, bradavičave, nepotpuno mrežasto ornamentisane, otisak blijede krem boje.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva.

Stanište: Lišćarske i četinarske šume, od jula do septembra.

Napomena: Ljubičastonoga zeka se smatra odličnom jestivom gljivom i dobro uspjeva na toplijim staništima. Nejestiva žutobijela zeka (R.ochroleuca) razlikuje se od nje time što njena drška nije ljubičasta, a, osim toga, meso joj je takoreći bez mirisa.