Poljska pečurka

Gljiva - Poljska pečurka

GLJIVA POLJSKA PEČURKA

latinski naziv - Agaricus campestris

Šešir: 3-10 cm, bijel, starenjem postaje crvenkast ili braonkast. U mladosti je poluloptastog oblika, potom ispupčen i tek u starosti raširen. Površina šešira je sitno ljuspasta, rijetko je glatka.

Listići: U mladosti intenzivne roza boje, zatim smeđecrveni i najzad crni; zbijeni su, trbušasti, slobodni.

Drška: Bijela, valjkastog oblika, vitka, osnova ponekad posuta žutim mrljama, a ima i tanak, većinom prolazni prsten.

Meso: Bijelo, meko, na presjeku blago pocrveni, prijatnog mirisa i ukusa.

Spore: 7-8/4-5 µm, glatke, otisak purpurnosmeđe boje.

Upotrebljivost: Dobra jestiva gljiva.

Stanište: Đubreno zemljište, livade, pašnjaci, posebno bogato raste nakon sušenog leta, prvi primjerci su zreli već od maja do juna, a zatim od avgusta do oktobra.

Napomena: Ova vrsta gljiva akumulira u sebi olovo i živu i zato je ne treba brati na livadama i drugim mjestima bogatim otpadnim vodama. Pored poljske pečurke nerijetko se mogu naći čitave grupe otrovne karbolove pečurke (A. xanthoderma). Ove se, međutim, od poljske pečurke razlikuju po tome što na mjestu reza poprimaju intenzivnu žutu boju koja se brzo gubi.