Zlatna štitarka

Gljiva - Zlatna štitarka

GLJIVA ZLATNA ŠTITARKA

latinski naziv - Phaeolepiota aurea

Šešir: 6-20 cm, zlatnožute boje, u mladosti gotovo loptastog oblika, mesnat, dugo je obavijen jakim ovojem, potom je ispupčen, na kraju gotovo spljošten. Površina blago svjetlucava, brašnjava, suva, mat. 

Listići: Blijedi, potom boje žute hrđe, uski, zbijeni, ulegnuto prirasli. 

Drška: Iznad prstena bjeličasta, a ispod njega jasno okerasta; oblika je gotovo valjkastog, jaka je, puna, nosi kožasti uzlazni prsten dugo povezan s rubom šešira.

Meso: Blijedožućkasto, brašnastog mirisa, slično martinčici (Clitocybe geotropa), intenzivnog ukusa.

Spore: 12/5 µm, glatke do sitno tačkaste otisak boje smeđe hrđe.

Upotrebljivost: Jestiva gljiva, ali ugrožena vrsta.

Stanište: Četinarske i lišćarske šume, parkovi i bašte, ulice, rubovi šuma, većinom među koprivama, raste rijetko ali u grupama, od septembra do oktobra. 

Napomena: Ova blistava i jedinstvena gljiva izgleda kao krupni oblik žućkaste hrapavice (Cystoderma amiantium), ali ne može da se pobrka s njom.