Bijeli tartuf

Gljiva - Bijeli tartuf

GLJIVA BIJELI TARTUF

latinski naziv - Tuber magnatum

Plodno tijelo: Nepravilno gomoljastog oblika, od veličine oraha, pa sve do veličine omanje dinje. Spoljna površina je glatka, oker zelenkaste ili oker sivkaste boje. Unutrašnjost je ispresjecana tankim, veoma razgranatim žilicama, bijele boje. Kada sazrije, širi oko sebe veoma jak i složen miris, koji najviše podsjeća na bijeli luk, pomješan sa nečim otužno-sladunjavim.

Spore: Jajaste, mrežastojamičaste, 32-45 x 30-40 µm.

Upotrebljivost: Jestiv, delikates. Što su primjerci veći, to im je cijena na svjetskom tržištu viša. Jede se u sirovom stanju, kada njegov miris najviše dolazi do izražaja. Potrebno ga je samo dobro oprati od zemlje.

Stanište: Raste od ljeta do sredine zime u listopadnim šumama, naročito je čest u aluvijalnim ravnima. To je hipogeična gljiva koja raste na dubini oko 50 cm ispod površine zemlje. Može se otkriti samo uz pomoć dobro dresiranih životinja, najčešće pasa.

Napomena: Svojom veličinom, mirisom i dubinom na kojoj raste, bijeli tartuf je praktično nezamjenjiv sa drugim sličnim gomoljačama. Često se zamjeni za svinjski (Choiromyces meandriformis) i pustinjski (Terfezia terfezioides) tartuf, koji su mu nalik, ali ove dvije pomenute gomoljale uvijek rastu blizu površine, napola ukopane u zemlju i mogu se naći bez psa.